Profesor Tomislav Domazet Lošo, govori o motivima za nametanje lažne pandemije…

Doboko sam zabrinut jer kada postavljanje pitanja postane nepoželjno, onda znamo da se ušlo u tiraniju i totalitarizam.
S pojavom prvih mrnk šprica, medijski se nametljivo plasirala tvrdnja da se mrna molekule ne mogu ugraditi u genom.
To me jako začudilo jer znam da je upravo suprotno od toga i da se ugrađuju u genome.
To je jedan od mehanizama nastanka novih gena.
Od početka plandemijskog ludila bilo je jasno da mnogi mediji ne znaju o čemu govore.
Genetska informacija ide u dva smjera.
Prvo je to od genoma prema transkriptomu te obrnuto.
To znači da se informacije ne prenose samo sa DNK na RNK, nego i od RNK na DNK.
Ugradnja RNK molekula u genom dovodi do mutacija ali donosi i teške posljedice za jedinke.
Posebno kada se ugrađuju strane RNK molekule.
MRNK šprice su se pojavile prije oko 30 godina ali se ignoriše činjenica njihove ugradnje u genom i čak se to osporava.
Detaljnom analizom naučne literature, otkrio sam da RNK molekule iz šprica nisu nikad testirane na mogućnost ugradnje u naše genome.
(ILI NAM TAKVI EKSPERIMENTI, NAMJERNO NISU JAVNO SAOPŠTENI – dopunski komentar).
Postavlja se pitanje, čemu služi laž da se MRNA molekule ne mogu ugraditi u genom i šta se time prikriva.
Lako se vidi da se radi o centralnoj laži oko koje je izgrađen kompletan pseudo naučni narativ oko MRNA šprica.
Prije svega ta laž je poslužila za prikrivanje činjenice da se u stvari radi o genetskoj terapiji.
Ove činjenice koriste oni sami u literaturi ali je to smišljeno izbačeno iz javne upotrebe da bi se prikrila činjenica o ugradnji u genom.
Potom se izbjeglo provođenje testiranja na tu temu, iako je to moralo biti učinjeno.
Takođe nisu sprovedene studije geno toksičnosti i kancerogenosti.
Suštinski, ljudi koji se špricaju sa ovakvim dozama, primaju u svoje tijelo nedeklarisanu informacijsku poruku.
Stanje je tragično i ukazuje da je u pitanju pseudo nauka jer se MRNK iz farmako doza, može lako ugraditi u genom.
To je sintetička molekula, konstruisana genetskim inženjeringom a koja ima brojna jedinstvena umjetna svojstva.
Zajednička im je osobina da povećavaju vjerovatnost ugradnje u naše genome.
Modifikovani su da budu nevidljivi za naš odbrambeni imuni sistem.
Takođe imaju puno duže vrijeme polu raspada u odnosu na naše prirodne molekule što dodatno povećava vjerovatnuću ugradnje u genom.
Količina molekula u jednoj dozi šprica je tolika da može reprogramirati svaku našu ćeliju.
Dodatno se povećava ta mogućnost i svakom dodatnom dozom špricanja.
I konačno ta mogućnost ovisi o ćelijskim diobama – direktno proporcionalno.
U praksi to znači da će mogućnost ugradnje biti najveća kod trudnica, djece i beba.
To nam nameće dodatno pitanje da li su ove aktuelne šprice zapravo namjerno dizajnirane za ugradnju u naše genome.
Kao i to da li se radi o dozama dvostruke namjene, odnosno da li se pod maskom razvoja lijekova zapravo stvaralo biološko oružje.
Pošto je bio moguć i razvoj šprica koje se ne ugrađuju u genom, postavlja se pitanje zbog čega to nije bilo učinjeno.
Hoće li napokon neko nezavisan, provjeriti mogućnosti ugradnje, geno toksičnost i kancerogenost ovih šprica.
I konačno, zašto to već nije do sada učinjeno.
Ko će biti odgovoran ako se potvrde osnovane sumnje u bezbjednost ovih šprica.
A najbitnije je to zašto se ljudi nagovaraju, ucjenjuju i prisiljavaju da prime takve neprovjerene MRNA doze.
Na kraju sve nas zanima, koje su moguće posljedice ugradnje u ljudski genom.
A s obzirom na obim primjene, može se očekivati cijeli spektar štetnih posljedica, koji će prije ili kasnije postati vidljiv.
Tu se misli na maligne i tumorske bolesti.
A naravno da može doći i do pojave nasljednih bolesti u najširem mogućem spektru, koje bi se konstantno prenosile na potomstvo.
Na osnovu svega navedenog, osnovano je da će ove MRNA šprice imati pogubne posljedice a najviše na trudnice, mlade i djecu.
Na kraju postavljam pitanje :
S KOJOM NAMJEROM SU OVE MRNA ŠPRICE NAPRAVLJENE ???
Uvjeren sam da nakon ovog izlaganja i sami možete doći do odgovora na ovo pitanje.
Hvala vam na pažnji i strpljenju.

Tomislav Domazet Lošo